/

Šta sad ljubav ima s tim?

Anonimna pisma o ljubavi.

Ljubav je fenomenalna i najgorja stvar na svitu. Vjenčati se, dostati dicu ili zauvijek single? Ki savjet imaju naš:e čitatelj:ice i prijatelj:ice za vaše romance? Ča im je dalje pomoglo, kako su došl:e do prave ljubavi? Sve odgovore smo anonomizirali.

Rekli su, da skupa pašemo. Imali su pravo.

Muži svenek onda dojdu u žitak, kad je najmanje pravaš, ili? Ima tih momentov, kada si misliš: Sada bi bilo lipo imati „freinda“ uza te. A to u zadnji miseci nisam zaistinu ćutila. Bila sam tako daleko, da velim: Ja sam totalno happy single. Neodvisna, na nikoga  se ne tribam zgledati, čas si zadilim kot mi paše, sve u svemu bez stresa. A onda sam njega upoznala. Neplanirano pak iskreno nehoteć. A pogodit ćeš – sada sam srićna, da se je dogodilo. Meni su ga takorekuć zibrali, a ja nisam znala ča odnosno gdo me dočeka. Na prvi date sam išla kot se veli “auf gut Glück“. Bez ikakovoga ufanja ili pritiska – znamda je to ta „ključ k srići“? „Manje misliti, već ćutiti!“, je deviza. Od prvoga trenutka smo se razumili, od prvoga trenutka je bilo nekomplicirano. A najvažnije, od prvoga trenutka sam bila tako kot sam (već koč meru zjalava u glavi). Barem jedno sam si zasad gvišna: Kod nikoga se još nisam bolje ćutila. Jednostavno sam se upušćala u njega, a vidit ću kamo pelja. Ako ti morem dati tip: Kad nimaš povjerenje u sebe, imaj je u svoje prijatelj:ice. Znamda te on:e bolje poznaju neg ti sam:u sebe. 
Kako sam iz ljubavi nastala princeza 

Ljubav je fascinantna stvar, ka more jako pobluditi. Ne znam, je li je nek meni tako išlo, ali ja sam si na početku drugačije predstavila svojega partnera i moguću skupnu budućnost. Činilo se je početkom, da je on točno suprotno toga, ča sam si izmoljala. Da znam, nije dobro imati kakove konkretne predstave, ali to je jednostavno tako, da si kakove misli načinjaš prije neg si išćeš partner:icu. Ali zapravo je to čuda veći i zanimljiviji pustolov, ako ti se dogodi ča neočekivanoga. Morebit ćeš dojti na to, da se to, ča si mislila suprotnim, ne suprotstavlja tvojemu karakteru ili tvojoj osobi, nego da je to ča, ča te nadopunjuje, proširuje i počvršćuje. 

Jedan – retrospektivno smišan – trenutak pobludjenja je bio, kad je moj dragi po drugi ili treti put došao k meni selopojti drag:oj domom. Kad je došao kroz lijesu nutra, vidio je moju mamu i je pitao glasno i euforično: „Wo ist meine PRINZESSIN?“
 – Mene je tako zdrgnulo, to si gor ne morete predstaviti. Stala sam omamljenabiti omamljena - benebelt sein, uvaljana, rondjava i netuširana na mjestu. Moje sestre su njega čule, mene vidile i su se počele smijati. I ja sam se morala po kratkom šoku smijati. S tim zaistinu nisam računala i bilo je jednostavno preapsurdno – kako mene more zvati princezom – ja kot antielitarna i feministička osoba, jedna princeza? No da, razjasnio mi je, da sam imala totalno stereotipnu i predrasudnu predstavu o princezi – jako feministički od njega. 
„Jednoga dana je važno, da človik pogleda prik plota!“

Ne znam, koliko puti sam se zaljubio u mojem žitku. Trikrat sigurno tako iskreno i jako, da je stala u pitanju i moguća veza za budućnost s pojedinom ženom.
Ipak je nekolikokrat prošlo. U prvi tajedni i miseci – goruća ljubav! Sve je pasalo optimalno. Nakon nekoliko misec človik onda upti da je došla faza „ravnice“ – highlight je  mimo, pred tobom nesigurnost. Zač ovo ili ono već nije tako kot na početku. Očekivanja na partnera su sve jače fokusirana na falinge ili nedostatke. Dojde momenat, kad si ne znaš predstaviti, kako se odnos more razvijati. Nesporazum, nestrpljivost su jače ćuti nego ljubav, razumivanje i sklonost prema partner:ici.

Ok, to je onda bilo.

Drugi put će biti bolje, si misliš. I zaista, dojde opet človik, s kim se razumiš slipo, sve u najlipši farba. Po nekom času opet to, ča jur poznaš. Opet „ravnica, daleka ravnica....“ – premučno diskutiranje, ako ne ide onda neka bude. Konac! Ali ča se je onda stalo s manom? Ne znam, ku knjigu sam onda uprav čitao (Egon Fried ili je bio Hermann Hesse?), na svaki način, nepoznata misao me je udrila kot strijela iz vedroga neba: Zač svenek u istom momentu zaletiš u zid? Zač jednoč ne pogledaš prik zidi/ prik plota? Zač se ne trudiš i opustiš u nove nepoznate faze partnerstva? I kad sam pogledao prik plota sam vidio toliko svega novoga, neočekivanoga, zanimljivoga, nepoznatoga, mučnoga, veselja i tuge i tako dalje i tako dalje...Ljubav je bol i trud i radost i djelo i još puno svega...
Sve za svoje vrime

Beč nije samo glavni grad Austrije, nego i glavni grad singleov. Polag upita, ki je financiran od Parshipa - znamda ne najneutralniji izvor - je 60 procentov Bečan:kov u vezi. Znači 40 posto varoša je single. U Gradišću - ki pelja s 79 procentov ex aequo s Tirolom - je najmanje singleov.

Čim već imam iskustva s različnimi ljudi u ljubavni veza, tim već sam osvidočen od toga, da ima sve svoje vrime. Jednoč sam upoznao pršonu – zapravo me je ona našla zbog neke priredbe – prebližili smo se iako je ona stopr došla iz neke veze bez happy enda. Išlo je dobro ki-ta tajedan, ali ako su ljudi ranjeni nije lako početi ča trajnoga. Dandanas se takov odnos definira otrovnim – ada ako je toksično za jed:nu od involviranih. Prije neg bi me ta situacija još već zbunila neg je, sam ukinuo liaison. Nije bilo najlaglje, ali tvrdo ukinuti kontakt je pomoglo.

Ljeto i pol kasnije - uprav je vice-kancelar Štrache morao odstupiti zbog obljubljenoga videoklipa iz španjolskih Balearov – su se naši puti opet križali. Moj želudac me je upozorio, da li to stvarno mora opet biti. Moralo je. Nekako smo se ta osoba i ja našli usred preloma –  poslovnoga, političkoga, osobnoga – i znamda bi ov put funkcioniralo. Spoiler: Nije. Smo stvarno pokusili, da se ugoda? Ne bi rekao. Poslovna situacija, novi job i izazov – je znamda bilo to, ča nas je prepričilo. Ili nek:a drug:a ljubavn:ica? Bolilo me je viditi, da tribam koga, ki ima vrimena za me. Barem ki-ta dan i noć u tajednu. Ispostavilo se je, da nije lazno za nas. Sada, ljeta kašnje je ovo tako suho pisati. Iako je drama trajala samo šakicu dan, ta nesrićna ljubav me je ipak bavljala već od ljeto dan, znamda i dvi.  A i to sam morao izviditi, prepričila je, da uspješno uživam druge veze, ke su slijedile. Zač tako kratki odnosi znaju pretrajati druge doživljaje? Naše najveće želje su veće od toga, ča se je u istini dogodilo i se dogadja. U tom smislu nam želje, imaginacije i sanji stoju u putu. Iako je najlakše – da, jako humano – čuda interpretirati. Svak:a si more pomoći, pokusiti neutralno pogledati na svoje ljubavne odnose. Onda i vidiš, ča je vridno obdržati. I ča ti škodi. Kako se je veza dalje razvila? Opet su ljeta prošla. Osoba je imala različne ljubavne veze, tako i ja. Svenek opet smo se ču:le. Ona je našla koga iz nje branše – zaljubljena je, iako ju muči. Koč bi rado bila opet slobodna. Svaki par misec se vidimo. Imam bistriji ugled u osobu nek sam ikada imao. Poznam priče, ke mi ne bi povidala, ko bi bili skupa. A i jasno vidim, da se je karakter preminio. S njeve strani, i s moje. Sigurno smo jedan drugomu još atraktivni, ali već ne kot prije. Zrasli smo iz toga, odrasli. I nekako nas to učvrsti. Znati, da vrime za nas zapravo nije nikada bilo idealno. Liječenje je dužičak put. A da ti ta osoba šalje pri koroni još i carepack s čipsi, citronami i dobrim vinom u izolaciju je jedan od znakov, da je dobrobit drugoga važan. Ako bi mi to ki povidao, kad smo se rastali, ne bi to vjerovao. 

Najzad u dating-biznis. Iako je u Beču sada znamda 40 procentov singleov, ne znači, da imaju sv:e iste nakane. Nek:e su izlazi:le iz veze i znamda zbog toga ne priprav:ne za veće avanture. Nek:e su samo kratko ovde i onda moraju dalje za študij ili džob ili imaju odnose, ki su otvoreni, znamda poliamorozni. Ti se takoča neće? Opet malo manje opcijov. Ada ostaju samo - sada moramo šacati - 25 procentov, ki su stvarno za imati. Ipak još već nego u Gradišću… Bilo k:u upoznaš, željim vam dobar timing. A ako ne, barem ki-ta dobar booty call i onda da se ugoda ostati prijatelj:ice.
Od prijateljstva do ljubavi

Kao što obično svaka lijepa ljubavna priča započinje kada ju najmanje očekuješ, tako se desila i priča mene i L. Neočekivano, intenzivno, prekrasno. L i ja smo prijateljice otkad smo obje došle u Beč, prije 8 godina. L dolazi iz jednog manjeg grada sa istoka Hrvatske, Slavonskog Broda, ja dolazim iz glavnog grada Zagreba. Svaka sa svojim ambicijama, željama, osobnim viđenjima i određenim očekivanjima jednog novog, nepoznatog i stranog grada Beča. A kako to inače biva sa svakim novim početkom, u kojem smo prepušteni slobodi i otkrivanju nekog novog dijela sebe, tako se to dešava i djelomično s našim seksualnim identitetom i preispitivanjem istog, ako smo dovoljno znatiželjni i hrabri prepustiti se. Budući da smo obje odrasle u poprilično konzervativnom okruženju, ta sloboda života u inozemstvu pružila nam je uvid u jedno puno liberalnije, manje heteronormativno društvo.

Kako se kroz naše dugogodišnje poznanstvo razvijala jedna nova intimna razina prijateljstva, tako smo L i ja završile jedne večeri u izlasku s prijateljima. Budući da je meni bio rođendan, odlučili smo se prepustiti večeri i trenutku, i po potrebi konzumirati alkohol i druge supstance. Kako se večer razvijala, za razliku od L, kojoj je bilo fantastično, meni je bilo sve lošije i počela sam proživljavati onaj mukotrpni “bad trip”. Igrom slučaja, L je bila jedina prijateljica u društvu koja priča hrvatski i počela me tješiti i razgovarati sa mnom. Nakon nekog vremena obje smo se otrijeznile i ja sam se sabrala i shvatila koliko mi njezina pažnja i njezino postojanje puno znači i čini me da se osjećam ugodno. U tom trenutku sam ju iz zahvalnosti, ali i obuzeta trenutkom punim ljubavi, poljubila. Istovremeno mi je nekoliko puta kroz glavu prošla misao: “Hej, pa ovo je osoba koja se ne boji dodirnuti najdublje i najmračnije dijelove mene. A to je rijetkost i privilegij za imati.” Nakon tog poljupca sve se promijenilo i naš odnos je poprimio neke druge, ljubavne note. Prijateljski odnos je postao intiman i romantičan, i evo 3 godine nakon, još uvijek traje.

I dandanas se pitam, bi li se stvari odvile tako kako jesu da nam je objema bilo fantastično u tom klubu, u tom mentalnom stanju, od početka. Jedan dio mene mi govori da ne, jer taj moment moga “emocionalnog iscijeljenja” nas je u stvari i spojio. Jer za ljubav se treba postati ranjiv, iskren, a taj dio mene se pojavio u najmanje očekivanom trenutku opijenosti. I drago mi je zbog toga, jer sam naišla na osobu kojoj nije bilo teško poljubiti intimni, ranjivi dio mene u trenutku moje slabosti.

Sve slike: Jana Perusich

Piši komentar

Your email address will not be published.