Audimax: Burgenlandkroatische Musik

Gradišćanskohrvatska muzika – Marko Kölbl

Predavanje Marka Kölbla nam daje med drugim odgovore na pitanja: „Ča je posebno na muziki gradišćanskih Hrvat:ic? Kako se je ona razvila u toku zadnjih stoljeć i ku ulogu igra gradišćanskohrvatska muzika za kulturni identitet?“ Uz moguću budućnost manjinske muzike je i uticaj tamburice kot i takozvanoga Krowodnrocka tematiziran, to valja i za značaj vokalne muzike i pop-muzike iz bivše Jugoslavije kot i tradiciju javkanja.

• Tamburica nije od početka pratila gradišćanske Hrvat:ice. Došla je stopr početkom 20. stoljeća u Beč i Gradišće i se je po Drugom svitskom boju etablirala kot važan instrumenat narodne grupe. Prije toga su drugi, u regiji tipični instrumenti kot gusle, harmonika itd., bili korišćeni. Tako je i vokalna muzika imala puno već značenja, ka se je pri djelu kot i u slobodnom vrimenu jačila – zapravo o svakoj temi ili priliki postoji jačka. Svako selo ima ili imalo je individualne seoske jačene tradicije ili bi se i moglo reći tehnike. U mnogi gradišćanskohrvatski narodni jačka je i inkludiran kakov sakralni i to kršćanski kontekst. Dodatno je dvoglasnost u terci specifično u narodni jačka. U zadnji desetljeći se je repertoar muzike kod gradišćanskih Hrvat:ic proširio na novo komponirane narodne jačke, šlagere i popularnu muziku iz Hrvatske, umjetničku muziku i Krowodnrock.
• Sigurno su gradišćanske Hrvat:ice doprimi:le jačke iz svoje stare domovine. Pokidob su se jačke prva stoljeća usmeno dalje davale, nije jasno ku melodiju i ki tekst su one jačke izvorno imale. Na svaki način ima nekoliko jačak jasne transkulturalne slijede od jezikov i jačak iz okolice nove domovine. U Gradišću su to pretežno ugarski i nimški stilistički i ritmički slijedi. Čisto stare jačke na primjer su slobodnije kod ritma i se ne daju tako dobro dvoglasno jačiti. Ča se je iz stare domovine vjerojatno sobom doprimilo je javkanje pred pogrebom. To su špontano i slobodno komponirane jačke ili balade, ke se plačuće jaču, a to najvećim dijelom od žen. Forma je jako spodobna javkanju u sjevernoj Hrvatskoj i se jako razlikuje od ugarske forme.
• Gradišćanskohrvatska muzika igra bez dvojbe veliku ulogu za kulturni identitet. Slično kot pri govoru manjinskoga jezika su jačenje i tancanje mogućnosti tjelovno živiti svoj jezik. Važnost jačenja i muzike se more i opaziti pri ovoj tužnoj činjenici: Već ke osobe znaju samo već po hrvatsku jačiti, ali se već ne znaju po hrvatsku pominati. Govor se brže pozabi nego jačenje.
• Narodne jačke izgubu i kod gradišćanskih Hrvat:ic značenje, ali kompetencija jačenja narodnih jačak je u prispodobi sa susjedskimi nimškimi općinami jako visoka. Pri slušanju ili igranju tamburic se pretežno nauču narodne jačke. Isto tako su pri fešta rado igrani šlageri ali i popularna muzika iz Hrvatske – osebujno iz 70-ih, 80-ih i 90-ih ljet. Značenje ovih jačak za jezik i kulturni identitet se ne smi podcijeniti. Vlašća popularna muzika je etablirana u 80-i ljeti pod imenom Krowodnrock. Ov žanre se razvija dandanas u različne smjere i bi mogao u budućnosti izgledati jako šaroliko. Činjenica pri ovom žanru je isto, da je Krowodnrock-scena muško dominirana.

Marko Kölbl je Senior scientist na Institutu za istraživanje narodne muzike i etnomuzikologije Univerziteta za muziku i izvedbene umjetnosti Beču, MDW. Bavi se muzikom i plesom manjin i migrantskih community-ov s težišćem na intersekcionalne, queer-feministične i postkolonijalne perspektive. On istraživa težišno smrt i žalost, glas, tanac kot i rod/spol. On je Chair u ICTM Study Group of Music, Gender and Sexuality, potpredsjednik djelatnog kruga o pitanju ravnopravnosti MDW-a i dio peljajućeg isaScience-tima.