/

Črossing Europe

Kad je Linc glavni grad čćšžđ-filmov

Ako ste se pitali, ča se u Lincu zapravo počne? Balkan. Med velikimi internacionalnimi  festivali filmov u Nimškoj, Berlinale, i u Francuskoj, Festival de Cannes, se svako ljeto – s iznimkom  poslidnjih dvih ljet zbog “ionako znate”… –  najdu u Lincu ljubitelj:ice filma, a pred svim europskoga filma. Festival imenom Crossing Europe postoji od 2004. ljeta i svakako to ispunjava, ča ime obećuje.

Festival nudja platno za filme iz cijele Europe, ki drugačije ne bi bili za viditi kad nisu /ili ne bi našli distributora ili ki iz bilo koga uzroka nisu izibrani za Viennale, najveći filmski festival u Austriji. Oko 140 filmov je bilo ljetos u aprilu na programu, igrani, dokumentarni i kratki filmi.

Pitanje, ko se stavlja pred svakim festivalom, je: kako i pod kimi kriteriji izabrati filme? Ča ću si sve pogledati?

Med timi 140 filmi bilo je i nekoliko iz južno-istočne Europe odnosno iz područja bivše Jugoslavije, dakle metoda č-š-ž-đ-ć pri izboru literature funkcionira i pri izboru filmov. Ta način selekcije se pred svim isplati pri festivalu Crossing Europe, jer otkada se aktivno bavim filmom se ne morem spomenuti, da je pri Viennale ikada bilo prikazano čuda čega iz toga filmskoga područja.

Zač je to tako i na čem to leži je drugo pitanje…Na svaki način je festival Crossing Europe odlična mogućnost upoznati europsku filmsku umjetnost izvan mainstreama, viditi filmske rukopise različnih zemalj, koliko se poklapaju ili i ne. Svakako je to preporuka za sve ljubitelj:ice filma i sineast:ice ili ki još kanu nastati!


Kratak (osobni) pregled č-š-ž-đ-ć-izbora Crossing Europe festivala 2022.:

Tvornice radnicima

R: Srđan Kovačević, HR 2021., 105 min

Brutalna privatizacija je neke države tvrdo pogodila. Najmražnja vrst kapitalizma. Velika iznimka je tvornica ITAS blizu Varaždina: 2005. ljeta su tadašnj:e djelač:ice odnosno zaposlen:ice okupiral:e tvornicu, još i išl:e u štrajk gladju. Uspjel:e su spasiti firmu od privatizacije. Svak:a zaposlen:ica je dosta:la dionicu firme, tako da su zaposlen:ice iz 2005. ljeta bil:e i vlasni:ce tvornice. Već od 10 ljet kašnje je redatelj Srđan Kovačević pratio dogadjanja u firmi kamerom. Rezultat je primjerak za konflikt sistemov, mala tvornica ka se bori s globaliziranom ekonomijom i brutalnim kapitalizmom. Borba sistemov, borba generacijov, borba svitonazorov. Bez kiča ili dignutog prsta, je ov dokumentarac tribao biti obavezan program za sve nas, ki smo rasli isključivo u dob kapitalizma. Nije čudo da je film dobio nagradu festivala za najbolji dokumentarac festivala: CROSSING EUROPE Social Awareness Award – Best Documentary Film.

Dakle, moremo se ufati da će „Tvornica radnicima“ najti distributora u Austriji i tim biti otvoren većoj publiki na velikom platnu. Zaslužio bi si svakako.


Zbornica

R: Sonja Tarokić, HR 2021., 126 min

Nikomu nije lako kad dojde u novu školu, i učiteljici Anamariji ne: dinamika moći unutar učitelj:ic ju već muči nego takozvana problematična dica. Najkašnje kada dojde u konflikt s učiteljem stare garde, dospene na granice svoje otpornosti. „Zbornica“ je filmska studija našega društva kao takovoga, dinamike u moći ke su djelomično još svenek jako arhaične. Pomoću načina snimanja se napetost u školi i ćuti pri gledanju. Slike Ivana Generalića, ki je poznat za naivnu umjetnost, u pozadini daju svoj komentar situaciji i konfliktu u filmu. Da se opomene slavenski bog „Perun“ sigurno isto nije slučajno u ovoj zapravo arhaičnoj povidajki. Sve te vizualne utiske još pojačaju glasi i zvuki ansambla Lado, uglavnom s narodnimi jačkami, ke se isto gledaju kao arhaičke i jako stare. Film o mikrokozmu jedne škole, ki zapravo kaže i zrcali stanje cijeloga svita.


Obzornik 80 – Metka, Meki

R: Nika Autor, SLO 2021., 78 min

S gastarbajterskimi povidajkami se u prvom redu povezuju Srb:ijanke, Hrvat:ice ili Turk:inje. Slovenija se ne percipira kao gastarbajterska zemlja, tim da je ali bila dio Jugoslavije, tom državom s kom je bio uspostavljen ugovor za djelatne snage, zapravo nije čudo da su i neki iz današnje Slovenije išli tim putem. „Trbuhom za kruhom“ kao motivacija za emigriranje, a „kruh“ – pars pro toto za jilo – je u ovom filmu nekako povezajući faktor, izražaj identiteta, toga ča je blizu i poznato, ali i kao katalizator za upoznavanje novoga, stvaranje novoga identiteta odnosno proširenje vlašćega identiteta na još već slojev i registre. Redateljica Nika Autor je portretirala svoju tetu Metku, ka je došla u Nimšku kao gastarbajterka 1968. ljeta, da bi si ispunila svoje želje: Imati vlašći stan ili auto, a na koncu je i ostala u Nimškoj. Metka povida o svojem žitku u kulinarskom kontekstu: Sve važno se dogadja i povida u veži/kuhinji, a pri tom se i povezuje Metkinja sudbina s aktualnimi temami migracije.

TRAILER

Poslje zime

R: Ivan Bakrač, MNE/SRB/HR 2021., 101 min

Film o prijateljstvu, na tom rubu mladosti bez velike odgovornosti. Pet prijatelj:ic iz crnogorskoga sela, neki u velegradu prik granice u Beogradu. U toku jednoga ljeta pokušavaju najti svoje mjesto u društvu, i to sve s emocionalnimi i pred svim ekonomskimi problemi pod kimi ova generacija jako trpi. Film stavlja pitanja jedne cijele generacije, na kraju i pitanje identiteta, i pitanje je li muži i žene znaju biti u čisto platonskom odnosu. U epizodijskom obliku i bez zdignutoga prsta ov film prikazuje sudbine, emocije i pitanja, ka su vjerojatno mnogim od nas poznata. Kao jako čuda filmov iz ovoga nuglja Europe je i ov film ko-produkcija već držav bivše Jugoslavije. Na filmskom području odnosno u umjetnosti je prostor bivše Jugoslavije još jako živ i aktivan…


Kazneni udarac

R: Rok Biček, HR/SLO 2021., 15 min

Kratki film bazira na poglavlju romana „Črna mati zemlja“ autora Kristiana Novaka (nismo si rod), jedan od najuspješnijih romanov suvrimene hrvatske literature. Poveznica k nam je vjerojatno ta, da on ne piše na štokavskom književnom jeziku, nego na kajkavskom međimurskom. Dva najbolji prijatelji se igraju na nogometnom igrališću i sanjaju o tom da dojdu u lokalnu nogometnu momčad. Ali sanjanje friško završi, kad grupa starijih junakov prekine njevu igru, i jedan od njih to vidi kao priliku da se dokaže, dokle drugi ćuti da ova igra neće dobro završiti…

Najkraći film mojega izbora filmov, ali svakako ta, na koga još najveć mislim i ki mi je još svenek „u kosti“. Rok Biček i Kristian Novak i nadalje suradjuju na filmu cijeloga romana „Črna mati zemlja“, ov kratki film je i bio mišljen kao test, je li bi publika prihvatila film na međimurskom, kajkavskom dijalektu i je li to takorekuć „funkcionira“. I bome da, funkcionira.


Članak je izašao u NG1/2022

Piši komentar

Your email address will not be published.