Nekim fašistom dozvoliti spominjati se drugih fašistov pri priredbi je vrlo žakljiv posao…

Ponekad je teško zamišati se u diskusiju. Glavni urednik HN-a, Petar Tyran – s njim ima NG svenek opet posla, ali obiknuli smo se na odnos, ki se giblje na razini respekta – je opet ča pisao, kade se moram javiti.

U izdanju Hrvatskih novin od 3. decembra piše Tyran o Pliberku/Bleiburgu i toj komemoraciji hrvatskih desnih do ekstremno desnih, ki dojdu tamo, da se spominjaju soldatov. Tyran u naslovu piše, da je žakljiv posao, ako se nekom oduzame pravo, spominjati se svojih pokojnih.

Ja bi formulirao tako – fašistom dozvoliti spominjati se drugih fašistov pri priredbi je vrlo žakljiv posao…

Komemoracija ili fašo-event?

Ako se ki kani spomenuti pokojnih, umorenih, to more svakako i svenek djelati. Pravaš za to priredbu? Problem Pliberka je bio u prošlosti ne samo skrivljenje povijesti (k tomu još kasnije), nego i čudakrat, da su došli ljudi tamo sa simboli Ustaše, s Hakenkreuz-tetovažami i nekolikokrat se je prakticirao Hitler-pozdrav. Nije svaki gost te priredbe radikalno desni, ali prosječno je znatno već nacijov onde nek pri kakovoj drugoj priredbi u koruškom selu.

U prošlosti je Dokumentacijski arhiv Austrijanskoga otpora DÖW pisao, da se je ta komemoracija razvila u jedan od najvećih susretov fašistov u Europi – a Austrija to tolerira! Da onde hrvatski veleposlanik ili peljajući političari Hrvatske polažu vijenac pred spomenik, na kom počne šahovnica s bijelim poljem – simbol, ki je prepovidan u Hrvatskoj – nije manje od čiste sramote. Predstavim si, da bi naš poslanik položio vijenac pod spomenik s kvakastim križem (Hakenkreuz) na njem? Nemoguće!

Kako vidu povjesničari i svidoki holocausta priredbu

Ali prije nego se sve vrti oko mojega mišljenja, sam kontaktirao neke osobe, ke bi mogle biti u ovom diskursu relevantne. Gerhard Baumgartner je znanstveni peljač DÖW-a. Evo jedna pasaža iz njegovoga ekscerpta o Pliberku.

“Statt des Ärmelstreifens trugen die Angehörigen der 13. Waffen-Gebirgsdivision-SS „Handschar“ (kroatische Nummer 1) das Wappen des Vasallenstaates NDH (Nezavisna država hrvatska). Das Emblem der Ustaša war ein großes U mit Granate und Šahovnica. Die Šahovnica, das Schachbrettmuster, bestimmt auch heute die Flagge Kroatiens. Allerdings ist die Šahovnica des NDH-Staates leicht zu erkennen. Sie beginnt mit einem weißen Quadrat. Jene des heutigen Kroatiens hingegen mit einem Roten.” - Gerhard Baumgartner, DÖW

Prije nego sam počeo pisati ov članak sam si poslušao šest epizodov podcasta oko bleiburške priče (Mythos Bleiburg), u kom novinar:ke, povjesničar:ke i političar:ke, objašnjavaju, odakle dolazi ta priredba i kako je instrumentalizirana. Nazvao sam i svidokinje holocausta – jedna javlja prema NGu, kako ocijeni tu priredbu:

“Diese Gedenkfeiern beruhen auf jahrzehntelanger wissentlicher Irreführung. Hier wird faschistische Wiederbetätigung zelebriert unter dem Vorwand, dass kroatische Ustascha-Verbände von den siegreichen Partisanen exekutiert worden wären. Es hat solche Vorkommnisse sicherlich gegeben, jedoch nicht auf österreichischem Boden und auch nicht bei Bleiburg.“

Ona kao i drugi se žalu prema NG-u, da se je Pliberk stilizirao jednim mjestom za spominjanje fašistov, jer u Jugoslaviji to nije bilo moguće. S početkom samostalnosti Hrvatske se je simbol Pliberka samo pojačao, iako je znanstveni diskurs puno dalje nek je politički i društveni.

Revizionizam

Važan pri tom svim je takozvani revizionizam povijesti, ki da prevlada okolo komemoracije ali na primjer i u internetu sve do Wikipedije. Iako nek:e sudioni:ce komemoracije nosu Ustaša-simbole, pri oficijelnom “vjerskom” dijelu komemoracije se kumaj čuje rič Ustaše. Uopće da za mnoge onde povijest stoprv počinje s majom 1945. – koncentracioni logori, ke su naci-kolaborateri na vlašću odgovornost peljali i oko 80.000 – 100.000 ljudi umorili, nisu dio te priče, ka se širi oko Pliberka, tako u jednoj epizodi podcasta. Mitos zvana toga tvrdi, da je došlo do masovnoga ustriljanja hrvatskih soldatov, civilistov i dice U PLIBERKU – i to bi se današnjimi riči moglo imenovati pojmom “fake news”. Kritičarom priredbe ne ide zato negirati žrtve, jer tih je bilo, i bilo ih je brojno, nego da se povida povijest kot se je dogodila, tako pripadnik iz djelatne grupe AK Bleiburg/Pliberk prema NG-u.

“Ponovno djelovanje” u kolektivu

Problematične točke te komemoracije ali ne ležu samo u prošlosti. Neki kritični novinari, ki su izvještavali o komemoraciji, tvrdu, da su je onde pljuvali i atakirali. Kad je Hrvatska konzervativna partija HDZ na vladi (bila), je priredba bila kofinancirana i sa strani Hrvatskoga parlamenta. Med gosti su i takovi za najti, ki nosu Hitler-mustaće ili na primjer poznati nogometaš, ki je odsudjen, jer je u stadionu jubilirao s geslom “za dom…”. Pripadnik AK Bleiburg/Pliberk tvrdi prema NG-u, da onde ne samo pojedinci izvršavaju Hitler-pozdrav, nego do neke mjere kolektivno na koncu hrvatske himne. Sve to je dio te komemoracije u Pliberku – a tako je u prošli ljeti i narastao medijski pritisak na austrijanske vlasti.

Partije i manjine

U Nacionalnom vijeću su sve stranke zvana FPÖ-a odobrile parlamentarno potribovanje – neka se najdu puti prepričiti tu priredbu. A i djelatna grupa ministarstva za nutarnje posle je nedavno došla k zaključku, da bi se morala prepovidati ta komemoracija. Zastupničtva Židovskih študentov, Romskih študent:ic i Koruških Sloven:kov su protiv te komemoracije i suorganiziraju demonstracije protiv Pliberka. Komentar u HN simpatizira sa stavom “bleiburške priče“ i se tim nalazi u opoziciji k mišljenju svih strankov u austrijanskom parlamentu, zvana FP-a, i se suprotstavlja zaključku djelatne grupe ministarstva i velikomu broju austrijanskih manjin.

Tajedan po publikaciji komentara piše Tyran na istom, prominentnom mjestu u novina – da on “odbija bilo kakove -izme, pred svim i fašizam i komunizam, nacionalizam i šovinizam.”

Ili se odlučiš biti antifašist ili ne.

Dojde mi na misao tipični austrijanski karakter iz povijesnog kabareta Helmuta Qualtingera, ki se kaže jednoč tako, jednoč tako. Urednik HN-a se kaže u najboljem smislu “Herrn Karla”, a komentar je dokaz nekoga oportunizma. Ali komu hasni ta oportunizam? Štitelj:icam sigurno ne.