Kako je od pokreta za jedno ljeto nastalo prikmanjinsko djelovanje u (do sad) tri decenija. Pogled u prošlost bi u ovom slučaju znamda i bio od koristi za (našu) budućnost.
2021. ljeto nam pruži još jedan jubilej, na koga u naši krugi ne bi smili zabiti: Naime Initiative Minderheiten ljetos svečuje 30 ljet postojanja. Osnovala se je inicijativa 1991. ljeta prvo kao društvo aktivist:ic imenom „Initiative Minderheitenjahr“, čiji cilj je bio povezati različne manjine i je kroz cijelo, posebno oblikovano ljeto staviti u “svitlo javnosti”.
Ova inicijativa se temeljito bavila pojmom “manjina/e” i je za svoje djelovanje odredila i definirala ta terminus kao sljedeće: Pojam “manjina/e“ se razumi kao opći pojam marginaliziranih grup (na različne načine), znači ne stoji u fokusu broj pripadnikov i pripadnic, nego pozicija u općem društvu. Zato se i ne razlikuje med „starimi“ i „novimi“ manjinami (u etničkom i jezičnom smislu), med narodnimi grupami i migrant:icami, i ne razlikuje se med etničkimi i seksualnimi manjinami. Dakle, ima i mjesta za LGTBQ+ zajednicu. Ada, ide za naglašenje skupnoga i skupne borbe manjin, i ne toliko za razlike med njimi.
Inicijativa i gradišćansk:e Hrvat:ice
Sa strane gradišćanskih Hrvat:ic odnosno hrvatske narodne grupe je bio od početka involviran Franjo Schruiff, ki je bio i predsjednik HAK-a od 1989. do 1990. a bio je uz ostalo odredjen čas i glavni urednik i vrlo produktivan dopisnik Novoga glasa. I Ursula Hemetek, ka je u naši krugi pred svim poznata kroz nje etnomuzikološka istraživanja (osebujno na Stinjaki) je protagonistica prve ure.
Od početka su i Hrvatske novine pratile djelovanje „Inicijative manjinsko ljeto“. A kroz tih 30 ljet je bilo bome dost toga. Tako naprimjer promocija knjige „Austrijska lirika – i nijedna rič nimška“ („Österreichische Lyrik – und kein Wort Deutsch“, Hrsg. Gerald K. Nitsche, Haymon 1990) u koj je zastupano i nekoliko hrvatskih autor:ic (uz ostale Augustin Blazović, Jurica Čenar, Katarina Dragšić, Fred Hergović, Ewald Höld, Branko Kornfeind, Andi Novosel, Ana Šoretić, Petar Tyran itd.) u prestižni prostorija Austrijskoga parlamenta.
Kako kaže prvo ime pokreta, inicijative, bio je prvi veliki projekt, odnosno prva velika nakana i glavni povod utemeljenja, da se 1994. ljeto oficijelno proglasi “ljetom manjin”. Ta nakana nažalost nije bila ispunjena, jer Ujedine nacije (UN) nisu kanile ili nisu pristale/privoljile, tako da i Republika Austrija nije bila „u stanju“ realizirati ovu nakanu i proglasiti ljeto manjin. Premda tadašnji savezni kancelar Franz Vranitzky nije privoljio, Inicijativa je ipak proglasila 1994. „Ljetom manjin“, a to i kao znak protiv atentatov bombami u pismu, ki su u ti ljeti strašili cijelu Austriju. Da će još slijediti najgorji atentat bombom u civi u Borti, si onda nigdo nije mogao predstaviti.
Manjinski tramvaj
Početna akcija toga „Ljeta manjin“ bio je „Manjinski tramvaj“, ki se je vozio po Ringu u Beču i je tim htio u javnosti povući pažnju na manjine. Od 24. do 26. januara 1994. ljeta se ov tramvaj vozio dopodne i otpodne po bečkom Ringu. I HAK je uz nekolike druge organizacije sudjelivao u tom tramvaju, med ostalimi s takozvanimi „Hakovskimi tamburaši“. (Ta tamburaški sastav je bio nastao kao “slobodan” sastav (znači, nije bio fiksan) iz hakovcev, ki su dijelom bili i člani Kolo Slavuja, odn. obrnuto, i ki su kao samostalan sastav nastupili pri različni prilika.)
Od simpozija o manjina do manjinske poštanske marke bilo je svega i svačega u tom ljetu 1994., i od onda Initiative Minderheiten djela i djeluje na različni područja i projekti. Od izobrazbe odraslihizobrazba odraslih – Erwachsenenbildung, priredjenja izložbov – kot naprimjer „Am Anfang war der Kolarić“, o plakati protiv rasizma, „Romana Thane. Orte der Roma und Sinthi“ i „Gastarbajtari. 40 Jahre Arbeitsmigration“ – simpozijov ili i naticanje 2000. ljeta: „Klanggesetz. Vertonung des Artikel 7“, pri kom je ta za narodne grupe tako važan članak sedam Državnoga ugovora dostao i muzičku notu.
Dakle, tako kot se inicijative ne ograniču na jednu manjinu ili samo jednu vrst manjine, tako se i ne ograničuje u svojem djelovanju.
Cilji inicijative
Inicijativa ima tri glavne cilje: kulturnu, političku i medijalnu prezentnost manjin. Dakle, ide med ostalim i – kot toliko puti – za vidljivost i za odredjeno mjesto u društvu. Ali ključna razlika drugim organizacijam i društvam pojedinih manjin je uprav u tom, da se stvaraju manjinske koalicije, ide za razmjenu i odredjenu povezanost med manjinami. I uprav to je i za našu zajednicu vrlo relevantno odnosno bi tribalo biti u našoj pažnji. Naime, da se ne razlikuje med starimi i novimi manjinami, jer se u povijesti dost puti stalo/dogodilo, da su se narodne grupe zloupotribljavale od politike kao vrlo površni dokaz tolerantne i integrativne Austrije, i kao argument, da se nako sa strani države toliko podupira, a zato nije sredstav za one „nove“.
Najveći projekt Inicijative manjin u ovom jubilarnom ljetu je putujuća izložba imenom „Was wir fordern! Minderheitenrechte in Österreich.“, ka će na jesen imati prvu stanicu u Gradskoj knjižnici u Innsbrucku. Cilj izložbe je pokazati centralne zahtjeve različnih manjin, sadržaje i strategije političke borbe prošlih desetljeć. Izložba će sigurno pružiti mogućnost se spomenuti skupnoga med manjinami i opet natuknuti a morebit i potaknuti tu manjinsku koaliciju, ku bi bilo dobro čim već aktivirati, jer od drugih koalicijov nam je rijetko ča od koristi. 😉
PS: Po Innsbrucku će se izložba vjerojatno pokazati i u Beču.
https://initiative.minderheiten.at/
Tekst: Lydia Novak u NG2/21
Kolaž: Initiative Minderheiten, Stimme N. 10 / 1994 i Jason Blackeye/Unsplash
