Konačno smo uspjeli. Prik ljeta dugo planiran seminar “Jezik prez granic” se je održao od 24. do 30. julija 2021. u blizini Zadra. Skupno smo prebavili tajedan na morju, a dobro smo se špirali.
HAK goes Hrvatska
Projekt je omogućio i podupirao Erasmus+ u kooperaciji s društvi iz drugih držav. Tako se je u suradnji s Hrvatskim kulturnim savezom u Slovačkoj, DGMUDruštvo gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj, i UHSIUdruga hrvatskih studenata u inozemstvu ugodao “Jezik prez granic”. Na tečaju je ada sudjelivalo sedam sudion:ic iz Slovačke, pet iz Ugarske, pet iz Republike Hrvatske i 15 iz Austrije. Na ovom mjestu, velika HVALA Veri Buranić i Terezi Grandić, ke su imale cijelu organizaciju seminara naprik. I to jako uspješno.
Jur vožnja busom, početo iz Bratislave ča do Zadra, je bila dosta vesela. Znamda su bile kartice za šnopsanje i “ka-ta doza” pivca involvirane. Za upoznavanje je jur u “odmorskoj” gužvi bilo dost lazno. Pogled na morje i dolazak u Zadru – po osjećani 20 uri – je ipak bilo najlipše. Ča se tiče hostela: direktno uz plažu, velika terasa s barom, kot i dvorana za konferencije. Hiže i jilo su recimo dalje odzdol u rankingu, ali ukupno smo mislim svi bili zadovoljni. Zadovoljavajući su i bili corona-testi, ki su tri krat u ovom tajednu kod svih negativno ispali. Drugačije imaš tu ćut da Corona u Hrvatskoj ne postoji…
Dnevni red
Svaki dan se je (po ručenju) počeo jezičnim tečajem. Standardno hrvatski jezik je peljala Adrijana Markon Jurčić (ka i u Hrvatskom centru u Beču podučava), a gradišćanskohrvatski Karin Gregorić. A – za sve ki to mislu – nije to bilo “hardcore” podučavanje kot u školi, nego već razvijanje i bolje upoznavanje jezika. Ja sam posjetila GH-tečaj i bila sam – iskreno – oduševljena (znam da se neki Karinke “boju“). U glavnom smo diskutirali česte falinge gradišćanskih Hrvat:ic, a sigurna sam, da sam SVOJ (ne “moj”) jezik poboljšala. U ovoj grupi su bile sve četire države zastupane, tako da smo mogli prispodobiti dijalekte svih regijov. Sigurno nije bilo svakomu svisno, koliko se naš gh-jezik zapravo sam razlikuje. Ali lipo je bilo vidit, da je zanimanje ovde.
Po objedu smo imali slobodno vrime. Znači časa za plažu, sunčanje, odnosno za odmaranje od prošle (duge) noći. U peti je išlo dalje u različni djelaonica. Od tamburanja/jačenja, snimanja podcasta, do wokshopov “rod i jezik” ili “mladi u manjinskoj zajednici” smo imali šarolik program kroz tajedan. Za svakoga je bilo takorekuć ča “trpaj“. Nismo bili na odmoru – kot si to neki predstavu – ali to i nije smisao ovoga seminara. Mora se i reć, da prez tih djelaonic i jezičnih vježbov sigurno nebi bili jedan drugoga tako dobro upoznali – osebito u smislu razmjene pojedinih zajednic. Isto valja za skupne večere. A dobro da su bari jur u dvanaesti morali zapriti – jednu uru na (pre)drag koktel čekati i onda u škurini siditi se inako nije isplatilo… Najlipše nam je mislim bio “Hrvatski disco”, kad smo si sami DJ-a organizirali i na terasi tancali – a i drugim gostom se je očevidno vidilo. Završetak dana je zvećega bio na plaži uz pratnju tambure. Jedni su uživali, drugi pili, a treti zaspali.
Izlet u Paklenicu
Srijeda je bila doživljaj za sebe. Za neke pozitivan, za druge manje. Najvrućiji dan (kakova srića) smo ada prebavili u nacionalnom parku Paklenica, na putu na Velebit. Kod 36 stupnjev u žarkom suncu pojti po kamenji na brig ne zvuči tako “lajvond“. A i nije tako. “Oš manje lajvond“ je, kad stupiš od 36 stupnjev u oko 10 stupnjev mrzlu špilju, ka nas je na vrhu čekala. To je ali bilo vridno iskustvo, kad realiziraš ča priroda (pod zemljom) zna zanimljivoga stvoriti. Ada ja (kao ljubitelj planinov) dajem ovomu izletu palac gori, ali mišljenja idu vjerojatno u različne smjere… Ča morem reći je, da smo na kraju dana bili svi kolektivno “kraj”.
Conclusio
Ada što se ov tajedan desilo?Hvala Johannes za novi izraz Uz čemerno vrime prvih dan, nedostatka sna i ku-tu sunčanicusunčanica-Sonnenstich smo uživali skupni čas na morju. Ali najvažnije: došli smo si bliže, malo rastalili te granice u manjini, upoznali naš jezik i sklopili nova prijateljstva. Na ovom mjestu se kanim kod cijele trupe zahvaliti, ki/ke su ov tečaj tako posebnim načinjil:e. Koliko smo, toliko smo. Hrvati:ce smo.
Kamera, audio i rez: Konstantin Vlasich
Sažetak: Elisabeth Satovich
Kamera i pomoć: Davor Frkat
Podcast: Sara Kelenić, Ana-Marija Jasak, Marko Steiner
Pjesmica: Marica Zvonarits
Muzika: Andreas Karall, Kolo Slavuj
