Sve dobre priče s putovanjem kroz vrime imaju pobljudjenog profesora kot jednog protagonista.
Kuzmić se zove profesor u mjuziklu (igra ga Marco Blascetta). On je ukrao ministarstvu za nutarnje posle – strogu ministricu igra Zrinka Kinda – aparat s kim more putovati kroz vijeke. Namjesto popularnih idejov – kot naprimjer umoriti Hitlera – kani poboljšati situaciju pogranične regije, Gradišća. Zato otputuje u ključna ljeta. Prva štacija je 1921., kade pokušava “gšoben” Šopronski plebiscit u drugi smjer “šibati”. Mlad:e poslanic:e ministarstva mu slijedu na tom putu. Toliko k ideji priče, ka će biti za viditi opet u Augustu.
Muzikalno su highlighti, kad se draplju u slow-mo Hrvati i Nimci pri hip hop-aranžmanu od “Hrvat mi je otac”. Manje poznata ali fenomelalna u mjuziklu je aranžman jačke “ciganica” – to je jačka od Konrad & die Buben, jednoga projekta Wernera Karalla, basista Brujev. (Bilješka: on je napisao i neke od hrvatskih tekstov Brujev.)
Da u Kuga-mjuzikli jako dobro interpretiraju jačke Brujev i Paxov nije stoprv od sada poznato. Med nove muzikalne zvijezde bi mogli brojiti Alexa Wukovitsa (i to sad ne pišemo kad je predsjednik izdavača NGa nego zbog ekstremno lipoga glasa), naprimjer ga čuješ u duetu s Yarom Tobler, a on i vlada najboljim nimškim dijalektom naprimjer u ulogi vozača autobusa. Helene Purt, jur u prošlom mjuziklu Vila mila involvirana, je jedna od onih, koj se je ugodao muzikalni i glumački napredak najbistrije, a i istaknuti se mora glas Nicole Zeichmann-Omischl, ku bi mogli terminirati kot kvereinšteigerin u Kugin muzički department isto kot i vrlo ambicioznu Yaru Tobler. Nekim glasom mjuzikla ne moreš čuda reći, zvana da su držali ili poboljšali jur njev pršonski i visoki niveau – to valja med drugim za braću Marcu i Stefana Blascettu kot i za sestre Zrinku i Katicu Kinda. A slično valja za bend mjuzikla, ki je pod peljanjem Nikole Zeichmanna mikstura Coffeeshock Companya i Turbokrowodov. Ali ne samo. Lipo je bilo viditi, da je i Nikolaj Borota preuzeo bubanjbubanj-Schlagzeug nekih jačak mjuzikla kot naprimjer long distance love. Znak za to, da je došlo vrime za neki novi i najmladji muzički projekt u sceni.
Figure, gluma i konzekvencija
Režiser Gegi Kustrić je pred svim djelao s ekvipmentom i scenerijom, ka je ansamblu još od Petra Wagnera poznata. Suri firongi za projekcije, rekvizitov nij, a kise – prije u priči kad još nij plastika na svitu drvene, kasnije onda črljenkaste – su isto konzekvencija na pozornici i moru koč biti stolci u autu ili razred u školi.
Ča se tiče figurov je jasno – prije ili kasnije moraju dojt u Kuga-mjuziklu soldati na pozornicu. Upgrade kod ovoga puta je, da su SS-leri još i črnu kožnu jupu nosili. Crikvena komika, isto Kugin must-have, dojde u 1921. ljetu, kad gospodin i učitelj, ov put malo ogorčenverbittert Luka Zeichmann uči hrvatsku, zapadnougarsku dicu nimški.
Da kod jačenja ne ide svenek za note, nego za show kaže Christopher Juranich, ki vrlo prezentno jači zgubljen hit Rock-pop-workshopa “tablice”. Ali u tom se i vidi štrategija, s kom je Jelka Zeichmann kroz desetljeća generirala mladu generaciju jačkaric: Skok u mrzlu vodu. Voda se u ovom slučaju nahaja na rasvitlenoj pozornici.
Ča se mora još istaknuti je team, ki je odgovoran i za story mjuzikla – dio na početku i u ministarstvu je napisao Christian (Benc) Brieber, velik dio šmeov ide na njegovu (ov put korošku) kapicu. Moj najdraži dio cijele priče je dio u budućnosti. Za toga je odgovorna Franziska Kocsis, kade je zmiksan nimško-engleski i gradišćanskohrvatsko-engleski. Shampoo! Kot bi Marko Arnautović rekao.
Kritika i zaslužak
Da ne bude samo hvalospjevLoblied, evo još mala dramaturgična kritika. Mjuzikl na početku jako skače od scene do scene. Neke tih scenov, nebi bile potribne i postoji mogućnost je kompletno van ostaviti. Za kontekstualizaciju mjuzikla je bilo Michaela Schreibera predavanje jur najveća pomoć, ada procijirani inzerti na firongi su predužički i znamda opsoletni. Premda je nekako čudna tradicija na koncu storya imati dodatnu jačku, tekst te 100 ljet Gradišće himne nije bio razumljiv, i nekako izbriše te lipo crtane detalje i većdimenzionalnu povijest regije, ku je profesor Kuzmić kanio preminiti.
Po pretpremijeri je još Kugin predsjednik Mani Bintinger kratko opisao ovo ludo ljeto, u kom je Kuga uspjela probati i aranžirati kusić s već od 50 sudion:ic. Kad su slična društva pauzirala, je mjuzikl-team i zbog vračitelj:ic u bliži krugi mogao održati probe kot profesionalan ansambl. Svaka čast! Kot završetak se more reći, da se je Kugi uspjelo s ovim kusićom kazati dibinu u jubilarnom ljetu, ko se od čuda stran zloopotribljava kao suh marketing-gag. Odyssee21 broji uz OHO-kusić “das jüngste Land”tekst – Sigi Kleinl, režija Peter Wagner med najbolje produkcije ovoga jubilarnog ljeta. A kot uvijek moremo biti znatiželjni, ča će iz naraštaja ansambla još nastati. Ovakovim projektom davaju med lockdownom zaprtoj generaciji Korone i ćut, da nisu svi na nje zabili.
