/

40 ljet BRUJI. 40 Jahre Krowodnrock.

Leseprobe aus dem Jubiläumsbuch. Foto: Jana Perusich.

Nachstehend ein Kapitelausschnitt des bei Lex Liszt 12 erschienenen Buches zum 40-jährigen Bandjubiläum von BRUJI. Novi glas verlost auch ein Exemplar. Details am Ende des Textes, der in zwei sprachlichen Ausführungen die Anfänge des Krowodnrock beleuchtet.

40 LJET BRUJI 40 LJET “KROWODNROCK”

Skoro nije hrvatske ili dvojezične općine u Gradišću ka nima svoje vlašće tamburaške grupe. Kad se svečuje, bilo li u hrvatskom ili i u nimškom krugu, ne ide prez tambure. Tako nije ni čudo da pri osnovanju BRUJEV ili bolje rečeno prethodnika „THE BREW“ i tambura igra svoju ulogu. Pod peljanjem bivšega direktora dvojezične glavne škole u Velikom Borištofu i tadašnjega učitelja Mirka Berlakovića su osnovali tokom 1960-ih ljet tamburašku grupu „SLAVUJI“. Četiri mladi junaki u starosti od 14-18 ljet su se odlučili pod utiskom rock ‘n‘ rolla sprobirati i igranje gitarov tr bubnja. Mladi tamburaši su po tamburaškom koncertu zaigrali rock-muziku – pretežno jačke od Beatlesov, ali i Rolling Stonesov pak CCR, Doorsov ili Hendriksa. Rudi Berlaković se je učio gitaru na gimnaziji u Gornjoj Pulji i je dao svoje znanje dalje svojim tovarušem, to su bili: Joško Linzer, bas-gitara (umro 1975.), Joško Vlašić, ritam-gitara, i Paul Berlaković, bubnji. Jedan od prvih nastupov – ako ne uopće prvi – je bio po tamburaškom koncertu Slavujev u Bandolu. 

Tako je postala tambura – ku tretiraju narodnim instrumentom Hrvatov iako je stoprv 1923. ljeta dospila u Gradišće (Pajngrt) – ulaznim instrumentom u rock-muziku gradišćanskih Hrvatov. Mladina je jako pozitivno reagirala na ponudu rock-muzike i tako je došlo konačno do osnovanja grupe „THE BREW“, iz engleskoga „to brew“ – variti (pivo). Pokidob su ali THE BREW svenek tako glasno igrali, su im ljudi govorili „nori BRUJI“ – ta izraz su onda deset ljet kašnje po raspadu sastava THE BREW preuzeli za novu, današnju grupu „BRUJI“.

The Brew, 1974. Ignac Karall, Joško Linzer, Joško Vlašić, Paul Berlaković. Foto: Rudi Berlaković

Apropos glasno – rock-muzika je ončas bila u Gradišću još slabo proširena, na kiritofu su igrali ili „trutari“ (limena glazba) ili „ciganska banda“ ili neki ansambl za tanac kot na primjer „AMIGOS“. Za nastupe bendov THE BREW ili drugih, ki su igrali rock-muziku, nije još bilo čuda mogućnosti. Kod Vince Tomšića u Filežu u kafani su nastupili nekoliko puti, ne svenek pred punom dvoranom. Jednoč su došli k tecu Vinci subotu navečer sa svojimi instrumenti i su kanili postaviti svoj ekvipment na pozornicu, a tetac Vince je pita: „No, ča je dičaki, ča djelate?“ Oni odgovoru da imaju danas kod njega nastup. „Aj, dičaki, ja sam zabil na vas. No sjedite se, ćete malo ča popit i pojist. Igrat ćete onda drugi put.“ 

U hrvatski seli je bilo onda kumaj kade mogućnosti za igranje rock-muzike. Većinom su se nudile mogućnosti u nimški seli: u Landžeru kod „Hofera“ ili Haračuni kod Lazarusa ili na Gornjoj Pulji kod Domschitza. Jednoga dana se je ali stalo malo čudo. THE BREW su imali svoj lokal za probanje vizavi krčme Derdak u Velikom Borištofu. Najednoč tukeće neki človik pod oblokom i se javlja: „Dičaki, smim dojt nutar?“ Neočekivani gost je bio krčmar iz Maloga Borištofa, „Henzi“. On je ponudio mladoj grupi 20 000 šilingov za 10 nastupov u ljetu. To je bio štart skoro desetljetnoj, lipoj karijeri grupe THE BREW kot cover-bend. Pokidob su onda i angažirali prijatelja Ignaca Karalla s keyboardom i izvanrednim glasom za jačenje pred svim hrvatskih šlagerov, je od nastupa do nastupa došlo već publike, dokle je koncem ljeta bila pivnica kod Henzija premala za njeve nastupe. Krčmar Derdak je tu situaciju najbolje iskoristio. Uzidao je početkom 1970-ih dvoranu, u koj je htilo biti već od 500 gostov pri tančenoj zabavi benda THE BREW. Od nastupa do nastupa su THE BREW imali veći repertoar hrvatskih jačak iz Jugoslavije i su tako širili hite iz jugoslavenske pop-scene med gradišćanskimi Hrvati. 1975. ljeta umro je po kratkoj, ali teškoj bolesti basist Joško Linzer. Njemu je slijedio Bert Šolić ki je onda 1980. skupa s Rudijem Berlakovićem i Joškom Vlašićem kot i s novimi člani Joszefom Sarijom i Tonijom Perušićem izdao prvu ploču „Gemma Krowodn schaun“ .

BRUJI 1980. Rudi Berlaković, Josef Sari, Joško Vlašić, Toni Perušić, Bert Šolić.

1980: BRUJI “Gemma Krowodn schaun”

Prva ploča s kompozicijom na gradišćanskohrvatskom jeziku je izašla kot singlica „Rozmarija raste/Ja sam va stiski“ još pod imenom THE BREW. Ali ipak se more reći da je to bio prvi korak komponiranju i pisanju vlašćih jačak na gradišćanskohrvatskom i nimškom jeziku. 1980. je novo sastavljen bend „BRUJI“ – nomen est omen – bruljiti ili brujiti – brujanje – sve ove riči su izrazi kimi su BRUJI htili opisati situaciju gradišćanskih Hrvatov. Jezik se zgublja, a tamburaški sastavi jaču i tamburaju o najlipšoj i najsrićnijoj manjini Austrije. Rasprodavanje gradišćanskohrvatskih jačak „folklorizmom“ je ležalo članom BRUJEV teško u želucu. Namjesto angažmana za opstanak hrvatske narodne grupe i gajenja jezika, je čuda tamburaških grup igralo u lipi nošnja o lipom vrimenu, dobrom vinu i ljubavi za turiste i goste – ali prez toga da bi bili napomenuli asimilaciju i gubitak jezičnoga znanja. BRUJI vidu u muziki i dvo- ili trojezični teksti šancu informirati publiku unutar i izvan hrvatske zajednice o teškom stanju manjin zbog manjkanja pozitivne manjinske politike od strani austrijanske vlade.

Tako se obraćaju u svojem prvom albumu k manjinskomu, ali i većinskomu narodu da bi se angažirali za opstanak manjinskih jezikov. Hrvatskoj publiki kritično daju na znanje kako važno je stati samosvisno k svojim korenom i svojemu identitetu.

Prezentacija ploče je bila u krčmi Derdak u Velikom Borištofu – puna dvorana ljudi, ki su bili znatiželjni kakove jačke ima bivši cover-bend THE BREW sada u novom sastavu i s novim imenom. Reakcije su bile različne – jedni su euforično pozdravljali angažirane tekste „…glas kričećega u pustini…“ zove tadašnji predsjednik štamparskoga društva Mirko Berlaković novu ploču BRUJEV u svojem komentaru u Hrvatski novina. S druge strani je došla kritika zbog naziva ploče „Gemma Krowodn schaun“ – kako moru Hrvati sami sebe zvati Krowodn? Rič, kom nam se rugaju Nimci!

Pozitivne reakcije su došle sa strani gradišćanskih tajednikov BVZ i BF, obadvi novine komentiraju novu ploču i hvalu angažman za prava manjin, ali i kritične tekste u vezi s asimilacijom i manjkajućom samosvišću gradišćanskohrvatske manjine.

Slijedu nastupi BRUJEV u različni regija (pred svim na univerziteti u Celovcu, Gracu i Beču), u alternativni kulturni centri Gradišća i Beča, ali kumaj kade po hrvatski seli. Izvan hrvatske zajednice su ljudi ploču bolje primili nego u domaći krajina. Očividno je bilo i to da su pred svim krugi s alternativnim duhom angažirali BRUJE – to je opet i peljalo k tomu da su BRUJI unutar benda diskutirali, nisu li BRUJI preveć naslonjeni na „live kruge“. Konačno je onda ipak došlo do promjene u sastavu benda. Rudi Berlaković i Bert Šolić su napustili grupu, novi člani su Rudolf Karall (gitara) i Werner Karall (bas), obadva rodjeni Bečani s koreni u Velikom Borištofu i Štefan Kuzmits (bubanj) iz Fileža.

ORF Gradišće i Ö3 su predstavili ploču, a kada-koč i igrali BRUJEVE jačke. Jedan izvanredan doživljaj su imali BRUJI 1981. u Jugoslaviji. Študenti su je bili pozvali na koncert u študentski dom u Zagrebu ljeto dan po smrti Josipa Tita. Koncert je počeo sasvim normalno – ali samo do jačke „Koliko smo, toliko smo, Hrvati smo“. Pri prvom refrenu su počeli ljudi stajati na stolce i zdizati svoje stisnute šake u zrak, jačeć skupa s bendom „…neka psuju i morguju, neka laju k vragu, neka grizu, zajači si s nami ovu pjesmu: Koliko smo, toliko smo, Hrvati smo!“ Nije dugo duralo dokle su gosti u prvom redu opazili nacionalističku interpretaciju BRUJEVE jačke. Svi su se stali i ostavili dvoranu, ostavili BRUJE s nekom šakicom hrvatskih nacionalistov. Koncert je završen prije nego planirano, najavljenoga bifea nije bilo.

Konkluzija: Ča je bilo za manjinu u Austriji važno, da se ne asimilira, je u Jugoslaviji škodilo mirnoj koegzistenciji narodov. Deset ljet kašnje su ta konflikt nažalost prenesli na bojno polje i onde raskinuli i potukli sanje multietničke države. BRUJEVA jačka „More ljubavi“ na CD-u „simo tamo“ tematizira ta krvavi boj slavskih narodov u bivšoj Jugoslaviji.


Novi glas daruje jedan eksemplar knjige “Bruji 40 ljet/Jahre Krowodnrock”. Javi se do 25.2. mailom redakcijiredakcija(at)noviglas.online i s malo sriće ti šaljemo knjigu poštom. U njoj je otiskana cijela povijest grupe i daljnji članki Rudija Karazmana, Anite Malli, Ursule Hemetek i Petra Tyrana. Knjiga sadržava i songbook i CD-ku i je izašla u nakladi Lex Liszt 12.

Ova slika je u knjigi, ali i u arhivu Hak-a. Dan mladine 2016. na Stinjaki, kade su i Bruji postali poštenimi kršćani – barem pred kamerom Michaela Hedla.

Piši komentar

Your email address will not be published.

Latest from Blog

Riči tajedna. KW17.

Deveto ubojstvo žene. Politika kani reagirati. Gewalt an Frauen nimmt kein Ende. Der Todesfall der Woche.