Sinagoga Novi Grad
Karl Heinz-Gober über die Synagoge Güssing
Mi stojimo ovde u centru židovskoga zbivanja u Novom Gradu. Naime mi se nalazimo na onom mjestu, kade se je nahadjala sinagoga. Kot se vidi stoji ovde dandanas općinski stan, ki se trenutno renovira. U slučaju Novoga Grada se more reći, da su prve židovske obitelji oko 1700. ljeta došle simo u ovu općinu. Bile su pod obrambom vladarske obitelji Batthyány i doprinesle su duhovnomu i ekonomskomu porastu u ovoj općini.
Jur 100 ljet kašnje, okolo 1800. ljeta, je ovde u Novom Gradu živilo 300 Židovov. Broj stanovničtva je u onoj dobi jako narasao i tako je sredinom 19. stoljeća živilo 766 duš u Novom Gradu. Oko 1740. ljeta se je izraelitska vjerska zajednica Novoga Grada odvojila od rohunačke općine, morebit jer se nisu mogli ujedinati, kim smjerom – liberalnim ili ortodoksno-fundamentalnim – neka idu. Izviditi pravi razlog je jako teško.
Sinagoga se je financirala pinezi obitelji Batthyány, ka je bila jako otprta prema Židovom. Hram se je izgradio 1837. i 1838. ljeta. Točno 100 ljet kašnje, naime 1938. ljeta, su došli naciji na vlast i to je značilo konac židovske općine. U „kristalnoj noći“ u novembru toga ljeta su antisemiti kanili važgati sinagogu. Pokusili su ju dvakrat, ali zgrada nije nikada gorila.
Po boju 1945/46. ljeta se je stavilo pitanje, komu objekt sliši, kad kupni ugovori nisu valjali u novoj Republiki. Rasprave se nisu peljale s bečanskom izraelitskom vjerskom zajednicom, nego s onom u Gracu i su se rastezale do 1950. ljeta. Konačno su se mogli ujedinati. Općina je bila pripravna legalno kupiti sinagogu. Troja ljeta kašnje, 1953., su sklopili kupni ugovor. Jur u onom ljetu je počela općina zgradu oživiti, jer su si nakanili izgraditi novi općinski stan. Tako se je i dogodilo, naime 1955./56. ljeta. Ona zgrada, ku imamo pred nami, se uprav renovira.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Židovski cimitor Novi Grad
Karl-Heinz Gober über den jüdischen Friedhof von Güssing
Mi se nahadjamo na židovskom cimitoru Novoga Grada. Vridno opomenuti je to, da je ovo jur treti cimitor židovske općine u Novom Gradu. Prvi cimitor se već ne more točno lokalizirati, ali morao se je nalaziti otprilike kade je danas „Grabenstraße“. Drugi židovski cimitor se more viditi i odavle, on leži kod prve ljese novogradskih zidin. To mjesto je oko jednoga hektara veliko, ko je pridobila izraelska vjerska zajednica 1799. ljeta.
Bilo je to mjesto, ko je pripadalo grofu Batthyányju i ko je polag diverznih podlogov bilo poznato kot ‚Mustafaischer Garten‘. Prvi pokop je bio 1811. ljeta. Zemljišće je židovska općina iz vlašćih sredstav kupila za oko 6.000 guldenov. Cimitor je imao zdenac, koga i danas još moremo lokalizirati, i mrtvačnicu, ku su u 1950. ljeti izrušili. Presenećenje je, da postoju stare fotografije, najstarja fotografija iz 1924. ljeta. Na njoj su za viditi mladi, ki se na ovom mjestu skijaju ili sankaju. To su djelali do 1950. ljeta.
1938. ljeta se je i cimitor arizirao, konfescirane kamene su onda i monetarizirali. Naciji su prodali vridne kamene jednomu kamenoklesaru, ki je bio pripravan za nje platiti 5.000 Rajhskih markov. Pineze su upotribili za NSDAP i njeve lokalne organizacije. Grobni kameni su bili dragocjeni.
Pitanje, kamo su došli, je li su je za ceste ili za ča drugoga upotribili, nije rješeno. Grobni kameni, ke sada moremo viditi, su simbolično postavljeni. Od 1945./46. ljeta je novogradska općina kupila sva imanja na ovom cimitoru za 55.000 šilingov, ali bez cimitora, kad su imali zakonske poteškoće u vezi s vlasničtvom i okupacijskom silom.
1955. ljeta je konačno potpišen Državni ugovor i 1956. je cijeli areal podiljen na tri dijele: jedna tretina je nastala Stručna škola za poljodjelstvo, a druga tretina se je prodala privatnoj obitelji. Treti dijel, današnji židovski cimitor, se je predao izraelskoj vjerskoj zajednici Graca.
Najzad karti. Zurück zur Karte.
Ein Projekt der BFG in Kooperation mit Novi glas
