Novo sridnja škola Veliki Borištof
Škola

“Za dicu je važno, da idu u školu” – “Für Kinder ist es wichtig, in die Schule zu gehen.”

Korona i škole. Intervju s ravnateljicom trih škol, Elvirom Heisinger. - Interview mit der Schulleiterin Elvira Heisinger.

Minimal LogoMinimal White Logo

Logo Novoga glasa (full)

piše redakcija
25. November 2020
Deutschsprachige Zusammenfassung einblenden

Die Klassenzimmer in der Zweisprachigen Mittelschule in Großwarasdorf und in den Volksschulen in Weingraben und Kaisersdorf sind großteils leer. Die Schüler:innen werden momentan über Distance- und/oder E-learning unterrichtet. Nur ein kleiner Teil kommt zur Betreuung in die Schulen. 

Novi glas führte letzten Freitag ein Interview mit Elvira Heisinger, der Schulleiterin der Zweisprachigen Mittelschule in Großwarasdorf und den Volksschulen in Weingraben und Kaisersdorf. Sie selbst war diesen Herbst zweimal in Quarantäne, dann kam der zweite Lockdown.

Hat mit Novi Glas über die Schulen im zweiten Lockdown gesprochen, Direktorin Elvira Heisinger.

Der voraussehbare Lockdown

Für das Lehrpersonal sei dieser zweite Lockdown nicht allzu unerwartet gekommen, so Heisinger im Interview. In den von ihr betreuten Schulen hätte es auch einige positive Fälle gegeben, wobei das Infektionsgeschehen oft nicht nachvollziehbar gewesen sei. Einige Kinder und Lehrer:innen mussten in Quarantäne gehen und sich testen lassen. Sie selbst musste das auch.

Für Heisinger ist der Unterschied zum ersten Lockdown, dass damals das Virus weitaus unbekannter und regional nicht allzu bemerkbar war. Im Herbst des Jahres sind dann aber auch die Infektionszahlen im Bezirk Oberpullendorf gestiegen.Teilweise hätte es panische Reaktionen auf die ersten Fälle in der Schule gegeben.

Wenngleich die Schulleiterin meint, dass das Ende des 2. Lockdowns nicht das Ende der Pandemie sein werde, sei es dennoch wichtig, dass die Schüler:innen wieder in die Schule gehen. Es fehle nicht nicht nur der Unterricht in Klassenzimmerqualität, sondern auch die sozialen Kontakte seien für Kinder äußerst wichtig. 

Technische Nachrüstung oder Betreuung in der Schule

Die Lehrenden hätten in dieser Zeit viel dazugelernt und auch Familien, die schlechter durch den ersten Lockdown gekommen sind, hätten Zeit gehabt, technisch nachzurüsten. Schüler:innen, die jetzt in der Schule betreut werden, kommen etwa, wenn die Voraussetzungen im Elternhaus nicht passen. Allzu groß ist deren Zahl aber nicht. 

Die Schüler:innen der Mittelschule arbeiten über die Plattform LMS und die Schüler:innen der Volksschulen über Skooly. Wichtig sei, dass Schüler:innen einen genauen Wochenplan bekommen, so Heisinger. Sie erklärt, dass Eltern so eine gute Übersicht hätten und besser kontrollieren könnten, ob die Kinder die Aufgaben erledigen.  

Abschließend bleibt die Schulleiterin zuversichtlich, da sie meint, dass man schon gut mit der Pandemie leben könne und, dass mit dem Ende der Pandemie eine bessere Zeit kommen werde. 


Petak napodne, kratko pred završetkom prvoga  tajedna lockdowna u škola. Direktorica Elvira Heisinger nas pozdravlja preko Zoom-a, platforme, ku i u školi hasnuju. U Dvojezičnoj sridnjoj školi u Velikom Borištofu su razredi prazni, isto tako u Bajngrobu i Kalištrofu, kade ona pelja i osnovne škole. Dicu podučavaju preko Zoom-a ili drugih školskih platformov kot LMS ili SKOOLY. Samo mali broj je došao na podvaranje u školu. Heisinger sama je u ovoj jeseni isto jur bila dvakrat u karanteni, onda je došao drugi lockdown.

Novi glas: Ste si vi predstavili, da će vako iznimna situacija koč dominirati školsko ljeto i školsku svakidašnjicu?

Elvira Heisinger: Pred jednim ljetom sigurno nisam mislila, da je ovako ča moguće, ali pokidob da smo jur imali jedan lockdown, smo jur bili sada od početka ljeta pripravni, da se tako ča opet zna stati. Kad su sada kratkoročno odlučili da  će bit takozvani distance learning, smo se samo već morali dogovoriti o konkretni stvari.

NG: Kako se je to od početka školskoga ljeta u jeseni razvilo? Je bilo kakovih razlik med dvojezičnom sridnjom školom V.B. i osnovni škola Kalištrofa i Bajngroba – kade ste Vi školska ravnateljica? Imate kakove primjere za to?

EH: Od početka školskoga ljeta smo imali slučajev, kade su imala dica kontakt s osobami, ke su pozitivno testirane na covid19,  jur od početka septembra smo se morali tim boriti. Mi smo onda i imali pozitivnih slučajev na škola, a i to smo dobro prebavili. Neka dica i učiteljice su bile u karanteni i testirat su se morali dat. To su sve posljedice ove pandemije, ku imamo. Ovo će nas dalje sprohadjati, dokle ne budemo imali cipljenja protiv betega.

NG: Znate vi  koliko Korona slučajev je bilo kod vas – sada u V.B. na primjer u školi, ili kako je onde bio ta razvitak? Ima jedna školarica i onda se to dalje da…

EH: Zapravo se to ne zna točno, ki se je od koga dobavio. Kad jur na početku ljeta je bilo u nekoliki škola slučajev. Pokidob ta dica imaju i braću – ka idu jedan u ovu školu, drugi u  drugu – se zapravo ne zna točno. Mi smo imali onda u tri razredi slučajev, kade je bio ki pozitivan, dva razredi su i onda bili u karanteni. A i sada po jesenski prazniki smo imali pozitivnih slučajev, ali onda nije do toga došlo, da su dica morala pojti u karantenu, kad su bila ta dica inako doma u jesenski prazniki. Hvala bogu su svi učitelji ostali zdravi, kad zapravo kod dice je bilo tako, da su ti betegi bili u velikom bez simptomov. Zapravo nigdor nije ubetežao, a neku  dicu su slučajno testali – tako da se je onda uopće stoprv vidilo, da su ta dica pozitivna. Ako se nebi bila testirala, to uopće nebi bili znali. To je ta pogibel kod ovoga betega, da kod neki ljudi uopće nije simptomov, a drugi jako ubetežaju.

Ako bi se takovi masovni testi načinjali… 

EH: Ja mislim takovo testiranje sigurno nij čemerno, uopće ako se zna da je ki pozitivni slučaj ili da je imao ki kontakt. 

Se je pominala s Novim glasom o situaciji u škola, direktorica Elvira Heisinger.

Ako se onda ima u školi pozitivnih slučajev, kako su onda reakcije okolo škole?  Se znamda i čuda krive informacije širi?

EH: Ja morem reć, da je na početku bila kot mala panika, uopće u okolici i kod nekih roditeljev. I u protuliću je bilo čuda pozitivnih ljudi u Austriji, ali u našoj krajini nismo imali tako visoke broje. A sada u jeseni su ali i kod nas u kotaru jako broji narasli, i zapravo je sada u medjuvrimenu skoro svaka obitelj kako tangirana ovom pandemijom, da – jeli su sami imali slučaj u obitelji ili med poznanci – mislim da su se ljudi jur na vo naučili. I moram reć, da i nije predrasudov ili da se da komu krivica. Toga uopće nismo vidili kod nas u školi. S tim se zaistinu jako dobro zahadja i ti, ki su pozitivni, su to onda dijelom i javno rekli i oznanili drugim. Pravoda, mi odobrazov škole gledamo da podatke ne damo dalje, ali ko to onda ti, ki su betežni, daju dalje – to je drugi posao.

Si to moremo tako predstaviti: Vi dostanete jednoga jutra naziv od ke vlasti, a  ta vam javlja, da je jedno dite pozitivno, a vi onda morate javiti cijelomu razredu?

EH: Ako je dite pozitivno, onda moram ja javiti na obrazovnu direkcijuobrazovna direkcija – Bildungsdirektion, da su oni informirani. A ja isto informiram druge roditelje. Ali sve odluči zdravstvena institucija kotarskoga poglavarstva. Oni nazovu roditelje i velu, ča sada slijedi… da je dite u karanteni i da ćedu dojti testirati i kako dugo, a to dostanu isto pismeno.

Kako ste ostali u kontaktu sa školar:icami i roditelji?

EH: Oni su prik LMS-a, ada distance-learning-a, dostali zadaće i su tako mogli slijediti podučavanju i su vratili zadaće onda isto preko LMS-a učiteljem i učiteljicam. U tom času nisu ništa zamudili, iako nisu smili u školu.

Pitanje o Vašemu mišljenju. Pokidob ste Vi morali sami nekoliko tajedan u karantenu, je bolje jur prije zapriti škole ili škole nikako ne zapriti?

EH (se smije): To je teško reći. Ja mislim, i ko su škole – ufamo se samo za ove tri tajedne – zatvorene, i ako su kratkoročno zatvorene, onda potom još neće imati kraja pandemije. Problem će biti i nadalje, kad se otvoru škole, ćedu opet broji narasti. Mislim, da je važno, da gledamo na propise i se držimo higijene i razmaka, a tako pokušavamo držati broje nisko.

Ada te komplikacije, ke ste imali s karantenom, su svakako vridne,  ipak pokusiti dalje vršiti školsko ljeto?

EH: Za dicu je važno, da idu u školu, iako su sada kratkoročno doma. Prik distance-learning-a sigurno to ide, ali za dugi čas to nije dobro za dicu. Oni ne pravaju samo podučavanje nego isto socijalne kontakte. Moramo jur držati razmak, objamiti se ne moru. Naučni smo podučavati u grupa i u igra, s razmakom to nij lako.

Na tu točko smo kanili dojti. Dica naravno isto psihično  trpu pod ovom situacijiom,  kot mi svi – ča morete dici i roditeljem nuditi kot škola? Postoji materijala?

EH: Mi smo u uskoj vezi sa školari i roditelji, oni se moru kod nas svaku dob javiti. Dica i roditelji različno zahadjaju ovom pandemijom. Jedni vo moru laglje podnositi, a već ki jače trpu. Zato je važno, da se čuda razgovara, a ako je i većih problemov, je moguće, da kontaktiramo stručnjake, ki se onda diblje bavu tematikom. Ali momentano moram reć, da ide. Ljudi su se naučili s pandemijom živiti i su se prilagodili i neke činjenice akceptirali. Mi idemo i čuda puti van s dicom, jer onde ne tribaju nositi maske. I onde se virus ne širi tako lako. Onde imaju laglje mogućnost gibati i igrati se. 

To znači, vi pokušavate kondicije adaptirati na virus, da je ipak ugodno, ako dica idu školu. Sada, ako to već nije moguće. Razredi su zvećega prazni. Preduvjeti za distance learning nisu u svakoj obitelji isti. Premalo mjesta, premalo kompjuterov ili tabletov. Kade Vi vidite najveće probleme u školstvu pri ovom lockdownu? Je vam to poznato, da u neki obitelji ta sredstva nisu ovde?

EH: Zapravo je ovo sada  i za roditelje po drugi put. Kod prvoga puta je bilo tako, da nisu svi imali kompjutor, ki je tako daleko funkcionirao, da su dica mogla s njim djelati. A i mriža je bila preveć opterećena, da dica nisu mogla nutar u LMS, jer su ga svi hasnovali. Svi smo se čuda naučili, da su povišili kapacitete, da je s ovim sredstvom sada i laglje djelati. A i roditelji – ča je meni poznato – imaju doma kompjutor, a imamo školare, ki redovito dojdu u školu na podvaranje, zato kad roditelji djelaju ili kad im internet ne dobro funkcionira ili iz drugih uzrokov.

Koliko je to u ovom prvom tajednu lockdowna?

EH: Momentano imamo četiru dicu u sridnjoj školi, a u osnovni škola je različito. Od dvoje dice do sedam dice imamo ovde dnevno u školi. Mi smo i pozvali dicu, ka se doma teže ili kade roditelji znamda ne znaju tako dobro pomoć, ako naprimjer ne vladaju tako dobro nimškim jezikom. Tu dicu smo posebno pozvali.

Onda je i bila ta diskusija u prvom lockdownu o gradivomgradivo – Lehrstoff. Kako je to sada? Se dica novo gradivo na distancu ili ponavljaju oni to, ča su se jur učili u školi?

EH: Kod prvoga lockdowna je bilo predvidjeno, da će durati tri tajedne. Bilo je rečeno, da ćedu k Vazmom otpriti škole, ali tomu nij došlo. Na početku je bilo moguće, da se ponavlja, ali kada-tada to onda već nije išlo i novo gradivo se je morala skroz zeti. Onde su se učiteljice i učitelji čuda naučili, kad su se dost dobro u ove nove medije zaživili. Ja imam učitelje, ki načinjaju takozvane „učne videje za dicu“, kade i dica vidu učiteljicu kako ona to načinja. Drugi naprimjer načinjaju Zoom-meeting sa školari. Dodatno dostaju školari vježbe, ali ne samo djelatne liste i vježbe u knjiga, nego on:e i upotribljavaju e-materialije. To je takozvani e-learning. Ukupno se nudi jedan šarolik program. Jedna točka, ka je nam bila važna je, da imaju dica točan plan za tajedan. Tako imaju dica i roditelji dobar pregled i roditelji moru laglje kontrolirati, je li su dica sve udjelala.

Kakova razlika je med starjimi školar:icami u sridnjoj školi i mladjimi školar:icami u osnovni škola, ča se tiče e-učnje i učnje na distancu?

EH: U osnovni škola je to tako, da dica svaki tajedan dostaju jedan paket, kade učiteljice i učitelji sastavu gradivo i materijalije za učnju. Isto tako dostanu plan za tajedan. Ali i dica osnovne škole u Kalištrofu i Bajngrobu koristu jedan portal u mriži za e-learning, naime djelaju osnovne škole u Gradišću programom, ki se zove „Skooly“. Dica se jur u osnovnoj školi dobro putu na Skooly i onde imamo jako lipe vježbe, ke moremo ponuditi i to je i onda za dicu malo ča drugačijega. Ada ne da samo pišu u pisanki, u knjigi ili na djelatni listi, nego da moru i ča interaktivnoga djelati.

Sada još jedno pitanje na kraju: Kako ostanete optimistični u ovoj situaciji?

EH: Ja mislim uopće, mi, učitelji, moramo optimistično u budućnost gledati i ja mislim, da smo i mi jur tako daleko, da dobro živimo s ovom pandemijom i mi znamo, da će dojti ta čas, kad će biti ovomu konac. Mi znamo da djelaju na cipljenjucipljenje – Impfung i ja se ufam, da će drugo školsko ljeto normalno početi prez razmaka i socijalnoga distanciranja. Ovo ljeto ćemo još ovako skroz spraviti i zato mislim jur na budućnost, da će bit jednoč drugačije.

Davate onda bolje note?

EH: Ja moram reć, dica moraju pokazati, ke kompetencije imaju. Sad se mora ali  i reć da je kod prvoga lockdowna, ki je bio i jako dužičak, dici škola jako falila. Ča zlamenuje zlamenovati – bedeuten, da se učvrstu dica u kompetencija i da se gradivo načinji s njimi skupa, ča na distancu ne ide tako dobro kot kad bi bili u školi. To se mora priznati. Ali ja mislim, ako ostaje samo kod ovih trih tajedan, da dica ostanu doma, onda mislim da nije takov problem. I kad su bila dica u karanteni se je vidilo, da njim to gradivo fali, i ako se uču doma.


20. 11. 2020, Veliki Borištof, Beč i Mjenovo

Share this
  • Facebook
  • Twitter

Tags:

  • Covid-19
  • DSŠ Veliki Borištov
  • Lockdown
  • OŠ Bajngrob
  • OŠ Kalištrof
  • škola
  • redakcija
  • Latest posts
  • Podcast: Der Austrofaschismus. Teil 2.
  • Podcast: Der Austrofaschismus. Teil 1.
  • Wie man Sprachen reanimiert
  • HPV i cipljenje 
View all

Piši komentar Antworten abbrechen

Your email address will not be published.

Morebit da te zanima

Podcast: Der Austrofaschismus. Teil 2.

Morebit da te zanima

15. Mai 2021

17 milioni sekundov

31. März 2021

Tipi za domaći kino. Heimkinotipps.

14. März 2021

Riči tajedna. KW10.

Beitrags-Navigation

Previous Story Previous post:

Novi Glas Abo-Aufruf

Next Story Next post:

Podcast: Marijana Grandić i motivacija za budućnost

Latest from Blog

Črljeni showdown

Seksizam kod manjin: “Kad su neki muži došli, smo morale biti dvime u uredu”

“Napiši mi članak za Novi glas, ChatGPT!”

Umjetna inteligencija, mašinsko učenje i duboko učenje

Prakljat po hrptu

  • Mehrsprachiges
  • Fokus
    • Audimax
    • Savjet
    • Media
    • Protiv “norme”
    • Spominanje. Gedenken.
  • Rubrika
    • History-podcast
    • Lightartikel
    • Feminizam
    • Metulj
    • Print-Arhiv
  • Print-Abo
  • Impressum
    • Impressum
    • Kontakt
    • Datenschutz
Koristimo i (rado jimo) kolačiće. Evo tvoje mogućnosti. Wir verwenden Cookies für eine besser laufende Website. Hier deine Optionen. EinstellungenDobro | Gut so.
Privacy & Cookies Policy

Zaštita podatkov | Datenschutz

Unsere Datenschutzerklärung kann hier aufgerufen werden.
Potribni | Notwendige
immer aktiv
Notwendige Cookies sind da, damit diese Website überhaupt laufen kann. Zu dieser Kategorie zählen nur Cookies, die Basis- und Sicherheitsfunktionen erfüllen. Sie speichern auch keine personenbezogenen Daten.
Nepotribni | Nicht-notwendige
Alle Cookies, die nicht notwendig sind für das reibungslose Laufen der Website und etwa dafür gebraucht werden, personenbezogene Daten zu analysieren oder zu sammeln. Andere Cookies werden als notwendig erachtet. Wir sind gesetzlich verpflichtet, Nutzer:innen nach ihrer Zustimmung zu fragen.
SAVE & ACCEPT
Top