/

Mali jezik – veliki znaki: moliškohrvatski i selo “Beč”

Dvoja predavanja online-simpozija.

Četvrtak, 22. 10. 2020. je Centar u okviru serije centar.znanosti organizirao online simpoziji o temi „Mali jeziki. Kleine Sprachen“. U ovom članku ćedu se predstaviti prezentacije Marte Račić iz Zagreba i Katharine Tyran iz Beča i pokazat će se, zač moru biti mali jeziki veliki znaki otpora i šarolikosti.

Moliškohrvatski dijalekt

Etnologinja Marta Račić je predstavila svoju disertaciju na temu „revitalizacija moliškohrvatskoga identiteta“. Moliškohrvatsko naselje se nalazi u četiri seli u južnoj Italiji. Jezična situacija molišk:ih Hrvat:ic izgleda tako, da se samo starija generacija (75-80-ljetni) medjusobno pomina na moliškohrvatskom dijalektu. Generacija 50+ uglavnom nije govorila s dicom i unuk:ami u dijalektu, ako su živili izvan naselja. Ali, ako su bili starji u bližini je većina i s dicom komunicirala u dijalektu. Mladi ljudi, naime 20-35-ljetni, upotribuje većinom talijanski jezik. Zbog naobrazbe ili zbog djela su podiljeni po cijeloj Italiji.

Fascinacija je, da je ali ova mlada generacija ključni faktor u očuvanju moliškoga dijalekta u naselju, iako fizički nisu dugo onde.

Zač govoriti manjinskim jezikom ili dijalektom?

Marta Račić veli, da mlada generacija koristi jezične funkcije moliškohrvatskoga dijalekta, ako kanu pokazati, da su drugačiji i kad se kanu komunikacijski izolirati od drugih (to poznaju i gradišćanski Hrvati iz škole). Dijalekt upotribuju u poeziji, u socijalni mediji ili u mužiki. Jedan primjer je ovde mlada muzička grupa Kroatarantata, ka je izdala CD sa starimi narodnimi jačkami. Web-radio je novi projekt mladih, kade moru snimiti emisije i moru biti uredniki, svejedno kade se trenutno nahadjaju. Ovo su različni primjeri, ki kažu, kako su mladi ljudi nositelji moliškohrvatskoga jezika. Oni živu svoj jezični identitet i očuvaju jezik.

Ganutljiv primjer za narodnu molišku jačku

Gradišćanskohrvatski u Beču

Katharina Tyran piše o gradišćanskohrvatskom jeziku i o strukturalni i politčki pitanji u pogledu na transmisiju jezika. Ona piše, da je Beč kot najveće „selo“, kade živu Gradišćansk:e Hrvati:ce. Tako ima Beč izazov, naime, da je urbana sredina Gradišćanskih Hrvat:ic. Daljnji izazov je ali, da nije Beč autohtono područje naseljavanja i tako ispada iz okvira političke zaštite manjine. Tako ne valja za Beč, da se naprimjer postavu dvojezične tablice.

Katharina Tyran i selo “Beč”

Hrvatski centar u Schwindgasse je jedini „stan“ Gradišćanskih Hrvat:ic u Beču i tako se nahadjaju različna društva onde, ka imaju u prvom pogledu cilj očuvati jezik. Ada imaju prostorije u četvrtom kotaru funkciju urbanoga centra. Očekivana funkcija se potvrdjuje, kad su otvorili ove prostorije i u Hrvatski novina se je pisalo: „Centar je gradišćanskohrvatska ambasada u glavnom gradu Austrije.“ i „Centar neka bude hrvatska crikva, krčma, škola i čuvarnica u Beču – kot na selu.“

Postoju tri jezični faktori, tako Tyran, naime naobrazba, mediji i kultura. Kot kulturnu točku je ona predstavila primjer folklora. Kolo Slavuj, folklorno društvo, vježba u Centru. Člani su medju 17 i 63 ljet stari. Katharina Tyran i nje študenti:ce su grupu ispitivali za istraživanje. U fokusu je bilo jezično znanje i uloga ansambla za jezično znanje. Kod ispitivanja su si bili svi člani složni o relevantnosti ansambla za gradišćanskohrvatski jezik u Beču. Pri proba se pominaju člani po hrvatsku i se družu na gradišćanskohrvatskom jeziku. Mlade i stare povezuje jezik i u privatnom sektoru.

Pružiti otpor pružiti otpor – Widerstand leisten jezikom

Manjinski jezik nije u prvom redu potriban za komunikaciju, kad se svi kotrigi znaju isto u jeziku množine pominati. Ali manjinski jezik se ipak upotribuje u medjusobnoj privatnoj komunikaciji, isto kod mladine. Vidljivo je, da se identificiraju ljudi jezikom i ga hasnuju javno kot i privatno. Jedna funkcija je, da se pokaže, pri tom kad se govori jezik, šarolikost u svojoj zemlji. Naglasiti se kani, da je društvo u zemlji heterogeno i da se govori već jezikov i ne samo dominantan jezik množine. Pokazati kanu kotrigi manjinskih jezikov i dijalektov, da se razlikuju i da su drugačiji.

Uopće u ovom času, kade se javno u političkomedijalnom diskursu pretežno ne smatra šarolikost pozitivnom, je upotribljavanje manjinskoga jezika znak otpora. Tako se more reći, da je na jednu stran nastao manjinski jezik „in“ i da se more korišćenje manjinskoga jezika interpretirati kot politički aktivizam protiv nacionalističkih gibanj homogeniziranja i izjednačenja, tako diskutanti simpozija.

1 Comment

Piši komentar

Your email address will not be published.