koronaknjizevnost smile
/

Proza: Kad se ipak smijemo

Kratka proza. Kürzestprosa.

Kad nas kašnje koč budu pitali, kako je to onda bilo s tom koronakrizom u protuliću 2020. ljeta, ča ćemo odgovoriti?

Ako sami nismo obetežali na koronavirusu ili nismo bili obdržavatelji sistema, onda je naše junačko djelo postalo u tom, da smo ostali doma. Onda ćemo odgovoriti: „Da, zanimljiv je bio ta čas, nevjerojatan i nekako čudan, ali dosadno nam nikad nije bilo.“

Morebit ćemo povidati, kako smo na početku ure dugo gledali u televizor ili u kompjutore, kako smo nervozno „čekali“ visti u svi socijalni kanali i kako smo se brigili za dojduće tajedne. Ljuto smo kanili preskrbiti sve ono, ča tribamo od supermarketa prije nego smo se doma – kot je to bilo prepovidano – shranili. I nećemo pozabiti na sve one, ki su nanosili ili bolje rečeno nagomilali sve to, ča su i svi drugi kanili kupiti: rizance i toaletni papir.

Mnogi, ki su od sada djelali od doma, u home officeu, su se tajno i veselili onoj distanci, ku smo morali čuvati – na primjer prema neprijateljem. Malo se je ali zaškurilo ovo veselje, ar su i školari ostali doma i su se sada raširili po cijelom stanu i okupirali laptope. Interesantno je nastalo za sve one, ki su si dilili ovu novu hižnu situaciju s dicom u najboljoj starosti, recimo u pubertetu.

Pravoda, ovo je jaukanje na jako visokom nivou, kad si pogledamo ča su drugi morali djelati. Svi, ki su smili doma ostati i su zdravi bili, uz svakidanji šok, preuzrokovan kroz medije, doživili su i mnoge pozitivne stvari. Bez da im se je zapovidalo su dica počela igrati klavir, ramati posudje ili kuhati. U istom trenutku su odrasli jačili na balkoni ili reparirali ono, ča je jur dugo čekalo na reparaturu. Zato ali nije bilo svenek lazno, ar su i odrasli morali gledati i dalje poslati smišne kipiće i videozapise, da se malo razveselu.

Ča ćemo ada odgovoriti, kad nas budu pitali za par ljet? Svaki naime to ča mu je bilo peršonski važno. Ali jedno smo svi izvidili, da človik ne triba toliko kot je svenek mislio i da je samo jedno važno: familija, prijatelji i pasta. Pravoda – ali isto i šala.

Andrea Kerstinger, 25.3.2020.

Piši komentar

Your email address will not be published.